Kako bismo mogli ispravno čuti sve zvukove koji nas okružuju, struktura uha mora biti takva da omogući prijenos zvukova iz vanjskog do unutarnjeg uha. Ako se na tom putu utvrde neke nepravilnosti, nećemo čuti zvuk onako kako bismo trebali.
Postoje brojni uzroci koji utječu na slabiji sluh, no danas ćemo se usredotočiti na otosklerozu.
- Otoskleroza
- Tko je sve sklon dobivanju otoskleroze?
- Simptomi otoskleroze
- Je li otoskleroza ozbiljno medicinsko stanje?
- Kada potražiti liječničku pomoć?
- Postavljanje dijagnoze
- Liječenje
- 5 savjeta za osobe s otosklerozom
Otoskleroza
Otoskleroza je stanje odnosno poremećaj pri kojem se mala koščica poznatija pod nazivom stremen zaglavi na mjestu i ne može dalje prenositi zvukove. Do otoskleroze dolazi u slučajevima kada kost u srednjem i unutarnjem uhu raste do mjere do koje ne bi trebala. Dakle, stremen mora vibrirati da bi osoba mogla dobro čuti. Ako ne vibrira, zvuk se ne može dalje uspješno prenositi iz srednjeg do unutarnjeg uha.
A što onda uzrokuje rast te kosti?
To u potpunosti nije jasno niti stručnjacima. Poneki smatraju da se uzrok rasta kosti može povezati s infekcijom ospicama, s imunološkim poremećajima i sl. Otoskleroza je čak i nasljedna bolest.
Tko je sve sklon dobivanju otoskleroze?
Od otoskleroze pati više od 3 milijuna Amerikanaca. Iako još ne znaju stopostotni uzrok ovog stanja, sigurni su za sljedećih nekoliko stavki:
– Otoskleroza počinje u mladim danima. Može se, dakle, razviti u dobi od 10-45 godina, ali je veća vjerojatnost da će vas pogoditi u dvadesetima. U 30-ima simptomi otoskleroze su najizraženiji.
– Otoskleroza može biti nasljedna. Oko 60% slučajeva otoskleroze temelji se na genetici. Otprilike polovina ljudi s otosklerozom ima gen koji je povezan s ovakvim stanjem. Ali, čak i ako imate predispozicije, to ne znači nužno da će i vas zahvatiti ova bolest.
– Otosklerozu dobivaju i žene i muškarci. Međutim, žene su izloženije zbog još neutvrđenog razloga. Stručnjaci navode da je razvoj otoskleroze tijekom trudnoće povezan s većim rizikom od gubitka sluha. Drugim riječima, sluh bi vas poslužio puno duže da ste muškarac ili da niste bili trudni.
– Prijašnja medicinska stanja mogu povećati rizik ili uzrokovati otosklerozu. Stresni prijelomi koštanog tkiva na području unutarnjeg uha također mogu uzrokovati ovo stanje. U situacijama kada imunološki sustav jednostavno napada pogrešne dijelove tijela, što se naziva imunološki poremećaj, veća je vjerojatnost za razvoj otoskleroze.
Simptomi otoskleroze
Glavni i najočitiji simptom otoskleroze je gubitak sluha. Gubitak sluha obično najprije zahvaća jedno, a zatim i drugo uho. Može se pojaviti postupno. Najprije će pojedinac primijetiti da ne čuje šapat ljudi ili tihi zvuk, što je do sada običavao čuti. Kod drugih se ljudi može pojaviti vrtoglavica, zujanje u ušima ili problemi s ravnotežom.
Je li otoskleroza ozbiljno medicinsko stanje?
Otoskleroza može uzrokovati blagi do nešto ozbiljniji gubitak sluha, ali rijetko je kada glavni uzročnik potpune gluhoće. Kako mjeseci i godine prolaze, sluh se obično pogoršava postupno. Ako se takvo stanje ne liječi, nego se zanemari, gubitak sluha je neminovan.
Gubitak sluha tretira se raznim operacijama ili korištenjem slušnih pomagala. Važno je napomenuti da se sluh poboljša kod oko 80-90% ljudi koji se odluče na operaciju. Postoje i slučajevi kada se otoskleroza ponekad može proširiti i na unutarnje uho. To može uzrokovati puno veći gubitak sluha, kada ga, nažalost, nije moguće povratiti operativnim zahvatima.
Kada potražiti liječničku pomoć?
Ako ste primijetili određeni gubitak sluha na jedno ili na oba uha, posjetite vašeg liječnika opće prakse. On će pregledati vaše uši, uzeti u obzir navedene simptome kao i povijesti bolesti kako bi isključio genetski uzrokovanu otosklerozu. Ako ipak postoji utvrđena sumnja na otosklerozu, liječnik će vas uputiti na pregled kod specijalista.
Postavljanje dijagnoze
Za dijagnosticiranje otoskleroze zadužen je specijalist, ali važno je napomenuti da postoje neki uobičajeni znakovi/simptomi koje možete primijetiti vi ili vaša obitelj i prijatelji. Osoba s otosklerozom obično priča vrlo tiho, za razliku od pojedinaca koji pate od gluhoće te pričaju prilično glasno. Zatim, slabočujuće osobe imaju problema s razumijevanjem govora kada do izražaja dolazi pozadinska buka. Međutim, pojedincima s otosklerozom pozadinska buka ne predstavlja nikakav problem. Naprotiv, takvi ljudi možda čuju i puno bolje u bučnom okruženju. Razlog tome leži u činjenici da se glasovi drugih ljudi razlikuju po frekvenciji i glasnoći.
Specijalisti koji stručni za dijagnosticiranje otoskleroze i ostalih problema sa sluhom su otorinolaringolozi, otolozi ili audiolozi. Prvi korak u postavljanju dijagnoze je isključenje svih drugih zdravstvenih stanja i problema za koje se zna da mogu izazvati simptome identične onima koje uzrokuje otoskleroza. Zatim slijedi provođenje odgovarajućih testova koji bilježe osjetljivost sluha i provodljivost zvuka u srednjem uhu. Prije toga liječnik pregledava bubnjić kako bi se uvjerio da je neoštećen.
Liječenje
Iako ne postoje lijekovi ili liječnički tretmani pomoću kojih bi se mogla izliječiti otoskleroza, nade ulijevamo u daljnja istraživanja koja se temelje na remodeliranju kostiju. Blaga otoskleroza može se tretirati korištenjem namjenskih slušnih aparata koji pojačavaju zvuk, no u većini slučajeva je potreban operativni zahvat, stapedektomija, koji se izvodi pod općom ili lokalnom anestezijom. Riječ je o uklanjanju i nadomještanju kosti pomoću proteze ili implantata. Dakle, specijalist ubacuje protetski uređaj u srednje uho s ciljem da zaobiđe nepravilnu kost te da omogući slobodan protok zvuka iz vanjskog u unutarnje uho.
Prije donošenja odluke o bilo kojem kirurškom tretmanu najprije razgovarajte s liječnikom kako bi se utvrdili eventualni rizici ili ograničenja tijekom operativnog zahvata. Iako se ne može garantirati boljitak sluha nakon operacije, važno je napomenuti da ista rijetko kada može utjecati na njegovo pogoršavanje.
Operacija nije previše bolna, iako je jasno da sve ovisi o stanju pacijenta. Eventualna nuspojava nakon operacije je vrtoglavica. No, kao i kod svih operacija, postoji mali rizik od komplikacija koje se odnose na:
– Još veći ili potpuni gubitak sluha (događa se otprilike u 1:100 slučajeva)
– Izmijenjen osjet okusa (obično privremeno)
– Tinitus (zujanje u ušima)
No, što u slučaju kada je gubitak sluha zahvatio oba uha? Neki stručnjaci smatraju da se stapedektomija ne bi trebala izvoditi i na drugom uhu, nego samo na jednom. U slučaju da ipak nešto pođe krivo tijekom operacije prvog uha, još uvijek možete koristiti slušni aparatić za drugo uho i tako čuti zvukove iz okoline. Primjerice, ako je tijekom operacije došlo do oštećenja živčanog završetka, drugi operacijski zahvati nosi puno veći rizik od potpunog gubitka sluha. Međutim, zahvaljujući znanju i stručnosti, veći broj specijalista odlučuje se i za operaciju drugog uha. To je zaista velika odluka, stoga pacijent mora biti svjestan svih rizika koji iz svega ovoga mogu proizaći.
Ako je, dakle, otoskleroza zahvatila oba uha, kirurg neće raditi na oba uha istovremeno, nego će najprije tretirati uho na koje pacijent slabije čuje. Prije nego što se započne operativni zahvat na drugom uhu, treba proći najmanje 6 mjeseci.
Pouka svega navedenog je sljedeća: kad god možete, odaberite slušni aparatić. Prednost korištenja ovakvih pomagala odnosi se na činjenicu da za razliku od operacije, za sobom ne donosi nikakva rizična stanja. Današnji slušni aparati su moderni, mali, jednostavni i diskretni jer se mogu nositi i unutar uha.
5 savjeta za osobe s otosklerozom
- Ako se dvoumite oko toga pristati na operaciju ili ne, uvijek si najprije pokušajte pomoći sa slušnim aparatićem. Osobitom u slučajevima kada je gubitak sluha relativno neznatan. Tada zaista nema smisla riskirati i odlučiti se za operaciju, ako će nošenje slušnog aparatića poboljšati kvalitetu vašeg života.
- Ako vas razgovor s liječnikom iz bilo kojeg razloga nije baš oduševio, imate pravo zatražiti drugo mišljenje.
- Ako se odlučite na operaciju, razgovarajte s kirurgom koji će biti zadužen za vašu situaciju. Obavezno razgovarajte o samoj proceduri: o tehnikama i metodama koje će se primjenjivati, o očekivanim rezultatima te o eventualnim nuspojavama.
- Budite slobodni odustati od operacije ako nemate jasnu predodžbu ne samo o koristima koje će proizići iz operacije nego i o rizicima.
- Tek kada ste u potpunosti shvatili i dobili sve informacije koje vas zanimaju, odlučite se za operaciju koja vam može dramatično poboljšati kvalitetu života.
